Dok smo imali malu djecu u kući je obavezno moralo biti nešto od slatkiša. Kao roditelji uspješno smo izbjegli bombone i lizalice, ali čokolade i kekse nikako. Osobito kekse. Na dječje pitanje „Sta imamo za glickanje?“ odgovor nije smio biti „Ništa“.
Nastojali smo izbjeći bijeli šećer u slatkišima. S čokoladama nije bilo problema, bilo je ukusnih koje nisu sadržavale šećer. No, s keksima je bilo komplicirano. Kekse bez šećera ni djeca, a ni mi, nismo rado jeli jer nisu bili ukusni. Nismo ih mogli ni ispeći kod kuće jer nismo mogli nabaviti kvalitetnu prirodnu zamjenu za šećer. Željeli smo djeci (a i sebi) priuštiti zdraviju varijantu uživanja u grickanju slatkiša, ali nismo mogli. No, pojavila se ideja….
Kada smo 1997. godine osnivali tvrtku, jedino što smo imali bila je želja da napravimo vrhunski keks bez bijelog šećera. O proizvodnji i prodaji nismo ništa znali: ja sam se bavio računovodstvom i financijama a supruga Dorijana je bila učiteljica razredne nastave.
DRAŽEN HORVAT SA SUPRUGOM DORIJANOM
Uz podršku „FFF“ (Family, Friends and Fools) i kredita banaka uspjeli smo financirati preuređenje prizemlja kuće Dorijaninih roditelja u mali proizvodni pogon i nabaviti vrlo kvalitetnu opremu za malu proizvodnju, uključujući i pristojnu rotacionu peć. No, kada je oprema stigla, nitko nije znao kako njome napraviti proizvod.
Znali smo samo što u prve kekse mora ići: kvalitetna domaća brašna uključujući integralno, smeđi šećer,tamna čokolada u kapljicama, med, kokosovo brašno, kvalitetne biljne masnoće i maslac.
Prvi pokušaji bili su prava katastrofa: tijesto je bilo zbijeno, nije se lijepo ispeklo i nikako nije htjelo proći kroz mali stroj za oblikovanje tijesta u kekse. No, iako je još puno vode prošlo obližnjom rijekom Mirnom prije nego su keksi dobili pravu boju i prhkost, već su prvi proizvodi bili odlično prihvaćeni od susjeda i svih zvanih i nezvanih degustatora: topili su se u ustima, fantastično su mirisali i nisu imali onaj čudan okus po umjetnim sastojcima.
U međuvremenu, uspjeli smo nabaviti još kvalitetnije sastojke i počeli proizvoditi i kekse bez šećera koji su postali naši najprodavaniji proizvodi. Ponovno, htjeli smo da ti keksi budu ukusni, da su naši proizvodi slastica u kojoj ćemo mi, a i naši kupci istinski uživati, a takve kekse trudimo se raditi i danas.
Za razliku od industrijskih proizvoda, mi svoje kekse radimo od svježeg, „živog“ tijesta. Od zamjesa tijesta do gotovog keksa ne smije proći više od 45-50 minuta. Mi ne možemo današnje tijesto spremiti i peći ga sutra jer postane žilavo. Zato su naši keksi tako prhki bez umjetnih dodataka.